Najava pres konferencije

Potpredsjednik Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki će održati konferenciju za štampu na temu:

"PRAVNO OSAMOSTALJIVANJE REPUBLIKE SRPSKE"

utorak 29.04.2014. godine u 12:30 u

Sala za pres konferencije Palate RS, Banja Luka 

Učestala vrijeđanja na sjednicama Narodne Skupštine RS

Jučer su se u Narodnoj skupštini Republike Srpske čule krajnje ružne riječi na račun Predsjednice vlade RS. Rečeno je kako ona 'LUPETA' i 'LAŽE'. Pored diskreditirajuće konotacije ovih etiketa, 'lupetanje' i 'laganje' su dva potpuno različita izraza. Prva riječ znači da netko tko tako govori nema pojma što govori. Drugi izraz znači da netko tko nešto govori namjerno ne govori istinu. Drugim riječima, ne može se 'lupetati' i 'lagati' istovremeno. Bilo bi dobro, da oni koji nastoje vrijeđati druge, da ne vrijeđaju sebe nepoznavanjem značenja izraza koje upotrebljavaju.

Može biti da Premijerka nije dala potpunu informaciju o onome o čemu je govorila, ali za to postoje mnogi uljudniji izrazi.

Nažalost, ni predsjedavajući Skupštine nije bio na visini, jer je tolerirao takvo izražavanje. Možda bi bilo dobro, unutar poslovnika o radu Skupštine, donijeti neku vrst bon-tona, pravila učtivog ponašanja kojima bi se štitio dignitet kako onih o kojima se govori, tako i onih koji takve izraze upotrebljavaju predstavljajući sebe u krajnje ružnom svjetlu.

Čestitka svim građanima BiH katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti velikog i radosnog praznika Uskrsa / Vaskrsa

 Dopredsjednik Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki čestita svim građanima BiH katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti veliki praznik Uskrs / Vaskrs.

„Kristovo stradanje na križu i uskrsnuće imaju snažnu simboliku za BiH društvo, dvije decenije poslije tragičnog sukoba još uvijek duboko politički podijeljeno i opterećeno mnogobrojnim i teškim ekonomskim i socijalnim problemima, da i poslije najvećih stradanja i patnji moramo da imamo nadu u pobjedu nad zlom i poteškoćama.

Dodatna simbolika ovogodišnjeg Uskrsa je da ovaj veliki i radosni praznik istoga dana obilježavaju i kršćani i hrišćani, katolici i pravoslavni, kao i prije nekoliko godina.

Sa iskrenim željama da svim narodima u BiH Uskrs donese mir i radost, više međusobnog razumijevanja, pomirenje, međusobno poštovanja i ekonomski prosperitet, u ime svih članova Kabineta i u svoje osobno ime, svim građanima BiH katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti ovom prigodom upućujem najiskrenije čestitke.“

Čestit i blagoslovljen Uskrs!

Христос Васкрсе – ваистину Васкрсе!

Priopćenje povodom potpisivanja zajedničke izjave “narodnih“ stranaka SDA, HDZ i SDS

Pridruživanje SDS svojim potpisom dvjema drugim „narodnim strankama“, HDZ i SDA, od kojih su neke otvoreni neprijatelji svega što je srpsko, ma kako se god to formalno prikazivalo, znači samo jedno. To je, da su se u RS formirala dva ideološko-politička bloka. Onaj koji koji je, prvenstveno, za Zapad i NATO, i drugi koji je za istinsku vojnu neutralnost i ekonomsku samostalnost te za okretanje onim zemljama i sistemima koji svoje odnose neće zasnivati na bombardiranju, demoniziranju, ucjeni i otkidanju teritorija.

   Osamostaljivanje RS je ovom podjelom kompromitirano, ali ne toliko a da se, u relativno kratkom roku, ne bi moglo ostvariti. Jer narod jako dobro razlikuje stanje protektorata i nametnutih stranih civilizacijskih vrijednosti, od istinske političke samostalnosti i slobode koja je na pragu.

I TO JE BiH Jedni spaljuju tone hrane, drugi traže koru kruha u kontejneru

Objavljeno na portalu www.republikainfo.com - Mostar.

http://republikainfo.com/index.php/izdvojeno/12990-i-to-je-bih-jedni-spaljuju-tone-hrane-drugi-traze-koru-kruha-u-kontejneru

Potpredsjednik Republike Srpske Emil Vlajki žestoko je istupio u javnosti nakon saznanja da se na samo na području Banja Luke mjesečno baci stotinjak tisuća maraka hrane, dok sirotinja iz tog, ali i drugih gradova kopa po kontejnerima da nađe mrvicu kruha.

U razgovoru za republikainfo.com Vlajki kaže da je nedopustivo, neljudski i jezivo bacati hranu koja je ispravna, te da će poduzeti raspoložive korake koji bi u konačnici rezultirali zakonskim okvirom, u kojem bi hrana mogla doći do usta gladnih.  Naime, veliki trgovački lanci uništavaju hranu kako bi se oslobodili plaćanja PDV-a i to pred očima inspektora. U međuvremenu raste broj nezaposlenih, raste broj korisnika javnih kuhinja, a socijalna slika je sve složenija.  Ravnoteža bi se mogla uspostaviti, kada bi ovaj problem zainteresirao i druge političare.

Razgovarala: Kristina Spajić-Perić

Samo na području Banja Luke mjesečno se baci 100 tisuća maraka hrane, dok istovremeno tisuće ljudi ne zna što će taj dan pojesti. Kako to komentirate?
VLAJKI: Jezivo, strašno i neljudski je uništavati hranu koja je na isteku roka upotrebe. Tužna svakodnevica u oba bh. entiteta jeste da sve više ljudi uslijed neimaštine hranu traži po kontejnerima. U početku su ti ljudi bez nade po kontejnerima prekopavali noću, da ne bi bili viđeni. Sramota ih je jer su nekada radili i živjeli od svoga rada, a danas nemaju što jesti.
Ali, kako vrijeme odmiče ti nevoljnici su se sve više „okuražili“ i sada u sred bijela dana pokušavaju naći nešto za jelo, polovnu odjeću ili sekundarne sirovine od kojih nešto, sitno mogu zaraditi. Sa produbljivanjem krize situacija je sve teža, jer je sve teže nešto naći i u kontejnerima a sa druge strane broj ljudi u stanju socijalne potrebe se povećava. Svakim danom se bilježi porast korisnika javnih kuhinja kojima je odlazak u javnu kuhinju jedina prilika za koliko-toliko pristojan barem jedan dnevni obrok. Sasvim sigurno bi bilo mnogo humanije da sva hrana prije isteka roka upotrebe bude podijeljena ovoj, socijalno najugroženijoj, kategoriji stanovništva bilo putem javnih kuhinja ili na neki drugi prikladan način umjesto da završi na deponijima. Na taj način bismo barem donekle ublažili teret krize.
Naravno da postoji i druga mogućnost, a to je da je sve skupa farsa i da je hrana zapravo završila u maloprodaji a PDV u džepovima trgovaca. To je nešto što bi kontrolni organi morali provjeriti. Ukoliko je u pitanju manipulacija grijeh je dvostruko teži. Novac od PDV-a je netko prisvojio i pored toga uznemirio javnost viješću o uništavanju hrane, dok dio ljudi gladuje.
Neshvatljivo je da do sada nije bilo reakcija i da se nitko nije zapitao o ovome problemu i mogućnosti da se ova hrana iskoristi jer je u svakom slučaju bolja od ostataka hrane koje u kontejnerima nalaze nevoljnici. Zar smo posve izgubili ljudskost i suosjećanje sa drugima?


Ima li procjena koliko se hrane baci u RS-u na razini mjeseca, ili možda u BiH?
VLAJKI: O količini hrane koja na ovaj način završi na deponijima možemo nagađati. To bi trebali utvrditi inspekcijski organi na razini oba entiteta. Ako pođemo od činjenice da je broj stanovnika u Banja Luci 200.000, a vrijednost uništene hrane iznosi oko 100.000 maraka samo za prošli mjesec to bi značilo, po ovoj logici, da na razini Republike Srpske to mjesečno iznosi oko 500.000 maraka. Po istom principu, polazeći od broja stanovnika, u FBiH dodatnih oko 1.000.000 maraka na mjesečnoj razini. Lako se dođe iznosa na godišnjem nivou od 10-15 milijuna maraka.
Ali, da budemo realni i oprezni. Recimo da je riječ o vrijednosti od oko 10 milijuna maraka na razini BiH za godinu dana jer dio tih proizvoda, npr. pivo ili dio hrane nije nikako upotrjebljiv. U svakom slučaju je riječ o ogromnim, milijunskim iznosima i o tome bi odgovarajuće institucije trebale da povedu računa.

Tko u RS-u baci najviše hrane i zašto?
VLAJKI: Ako se vratimo na početak, na priopćenje koje smo poslali poslije konferencije za tisak, i izvor vijesti - Odjel za inspekcijske poslove za ožujak 2014. Gradske uprave Banjaluke hrana je uništena da bi vlasnici bili oslobođeni plaćanja PDV-a. Dakle, da se zaključiti da je riječ o trgovačkim lancima kojima je dio robe ostao neprodan zbog smanjene kupovne moći građana. Na ovaj način trgovački lanci i naravno male trgovinske radnje umanjuju štetu uništavanjem prehrambenih proizvoda kojima je istekao rok trajanja tako što će ti prehrambeni proizvodi biti uništeni, a oni oslobođeni obaveze plaćanja PDV-a. U tom smislu su u mnogo težem položaju vlasnici malih radnji, jer je za njih ovaj gubitak mnogo teže nadoknadiv nego velikim trgovačkim lancima. Za velike trgovačke lance je u pitanju umanjenje profita, dok je za male trgovce ovakav vid gubitka ponekad razlog za prestanak poslovanja jer se ionako teško nose sa pritiskom konkurencije većih i moćnijih od sebe.

Ima li načina da se hrana donira, a izbjegnu porezi. Kakve su svjetske prakse?
VLAJKI: Pitanje nije dobro postavljeno. Nikome ne treba omogućavati da izbjegava plaćanje poreza. To je jedna od osnovnih obaveza svakog građanina bilo koje uređene zemlje. Pretpostavljam da ste mislili da svi koji doniraju hranu, koja je još uvijek sanitarno ispravna za ljudsku ishranu, budu oslobođeni plaćanja poreza u odgovarajućem iznosu. To bi bilo po zakonu i u skladu sa svjetskom praksom, ali prije i iznad svega humano i odgovorno prema ljudima koji su naši sugrađani i koje srećemo svaki dan.

Što konkretno planirate poduzeti po ovom pitanju?
VLAJKI: Prije svega treba izvršiti pritisak na kontrolne organe da utvrde o kojim količinama hrane, još uvijek upotrebljive u ljudskoj ishrani, je riječ. Potom je potrebno preispitati zakonsku regulativu i po potrebi je prilagoditi ovoj situaciji tako da hrana koja je upotrebljiva za ljudsku prehranu bude upotrijebljena u ishrani ljudi a ne da završi na deponijima, a da vlasnici koji tu hranu doniraju budu oslobođeni dodatnih troškova poput PDV-a. Pri tome treba voditi računa da budu spriječene manipulacije da hrana zapravo završi na tržištu, a da bude prikazano da je donirana.