Priopćenje povodom novih plakata protiv „Laktaškog klana“

Bezakonje se širi Republikom Srpskom. Plakati niču protiv aktualne vlasti kao gljive iza kiše. Ništa se ne poduzima da se ta rabota spriječi, a ono što se poduzima (protiv novinara i studenata) je apsolutno kontraproduktivno. Narančasta revolucija se uhodava za jesen. Opozicija se (ne)svjesno tome pridružuje optužujući u Narodnoj Skupštini dijelove sistema za zakonski kažnjive malverzacije. Opet nitko ništa ne poduzima da se ove teške optužbe razjasne. Unutar vladajuće partije pukotine su više nego vidljive. Narančaste, „plakatarske“ snage tamo već tipuju za pojedine kandidate koji bi trebalo da zamjene aktualnog Predsjednika. Čuveni francuski sociolog, Dirkem, rekao bi da u društvu vlada stanje anomije, odnosno društvene dezorganizacije, gdje organsku povezanost sistema zamjenjuje mehanička koja je umjetno održavana.

Postupak rušenja aktualnog Predsjednika sličan je onom kojim je rušen Milošević. Ali razlika ipak ima. Tamo se nastojao srušiti jedan čovjek, a ovdje se udara na navodni „Laktaški klan“. Detaljnija analiza sadržaja pokazuje da stvar nije samo retoričke prirode. Unutar njega, ako izuzmemo one daleko manje utjecajne, nalazi se i nekoliko privrednika. Posebno se govori o osobi koja je „privilegirani član Klana“ i jedna je od ekonomskih stupova Republike Srpske. Ta je osoba u zadnje vrijeme dobila oko milijardu maraka od Europske Unije za izgradnju autoceste Banja Luka – Doboj a, pored toga što upošljava više tisuća radnika, uspješno je završila i mnoge druge, slične radove. Daj bože da su i drugi „privilegirani članovi Klana“ bili tako efikasni i uspješni.

Vidljivo je, dakle, da akteri „narančaste revolucije“ iz MZ žele i da podriju one dobre, privredne temelje RS kako bi Predsjednik sigurnije bio oboren. A to se može lako desiti, pošto je političko- propagandni sistem sadašnje vlasti više nego traljav. Oni su, međutim, zaboravili jednu „sitnicu“, a ta je da Milošević nije pao radi plakata i dolarima plaćenih „otporaša“, već zato što je organizirao predsjedničke izbore sedam mjeseci prije od zakonskog roka!!! Vidjet će se, hoće li sadašnji Predsjednik RS biti toliko naivan i nesmotren da uradi ovakvu ili neku sličnu glupost. 

Priopćenje povodom optužbi SDS-a u slučaju Grand Terejda

Slučaj „Grand Trejd – Vulići“ se usložnjava. Ovaj kabinet je prije nekoliko dana upozorio javnost da je istina cjelina i da nije etički da se vodi jednostrana akcija protiv Vulića, koliko god da je bila legalna, a da se istovremeno zapostavlja činjenica da se protiv vlasnika Grand Trejda još uvijek vodi sudski postupak u vezi spornog zemljišta. Nije, dakle, moralno da oni koji nisu nizašto optuženi budu predmet policijske obrade, a oni koji su pod istragom da i dalje nesmetano djeluju. Prijedlog Kabineta je bio da se čitava stvar zaustavi u bilo kom pravcu dok se sudski postupak ne okonča. Apel nije prihvaćen, a policija je najgore prošla.

Na koncu, pokazat će se, da je apel Kabineta bio apsolutno ispravan. Prema navodima najjače opozicione stranke, novi dokazi dovode još više u pitanje legalnost poduhvata Grand Trejda. Ne može se reći što je tu istina, a što nije, dok tužilaštvo i sud to ne procesuiraju, i to u hitnom postupku kako bi se ova neljudska drama okončala.

Ohrabrujuće je, što je davno prije Predsjednik Republike javno pozvao građane da denunciraju sve oblike kriminala bez obzira na to tko će time biti zahvaćen. I načelnik Banje Luke je jučer odmah, nakon izrečenih optužbi, pozvao SDS da bez oklijevanje predoče sudu dokaze za inkriminirane tvrdnje.

Pošto dvije najznačajnije ličnosti Republike i Grada imaju takve beskompromisne stavove, izgleda da je izvjesno da će pravosudni organi napokon odraditi svoj posao.

Priopćenje povodom hapšenja Vulića

Jučerašnji prizori hapšenja porodice Vulić koji nisu ostavili nikoga ravnodušnim, nanovo su stavili u žižu interesiranja konglomerat feudalnih, divlje kapitalističkih i (rudimente) građanskih odnosa u RS, što zahtijeva razjašnjenje niza pravnih, političko-psiholoških i etičkih pitanja. Evo nekih:

- Da li je bilo oportuno i politički mudro kada se radi o javnosti, nastaviti izgradnju objekta pored imanja Vulićevih dok se ne riješe pravne kontroverze koje traju već godinama oko legalnosti tog poduhvata. Tužilaštvo RS, praćeno medijima, je u više navrata pokretalo te kontroverze, pa se je sud očito pokazao neefikasnim u njihovom razrješavanju i time doprinio pogoršanju ionako teške situacije u ovom entitetu.

- Zašto nadležni organi nisu obavijestili javnost da li je pristupni put kojim su se Vulićevi služili, i oko kojeg je ova ljudska drama nastala, dio vlasništva Vulića, ili je on komunalno (državno, društveno) vlasništvo? Očito je, da je legitimnost policijske intervencije ovisila o odgovoru na ovo pitanje.

- Zašto, prije izbijanja jučerašnjeg sukoba, Vlada nije efikasnije posredovala u sporu između dvije suprotstavljene strane. A ako već nije moglo doći do dogovora, zašto Vlada nije o suštini problema obavijestila javnost s obzirom na predvidljive posljedice na već kompleksnu sigurnosnu situaciju u Republici?

- Da li je bilo zbilja potrebno angažirati specijalce u ovom slučaju, pošto Vulićevi nisu nikakvi teroristi, a da se nije pri tom mislilo o psihološkim aspektima reakcije javnosti? Zar je stvarno bilo potrebno angažirati toliko policajaca, ako je to, zakonski gledano, bilo jedino rješenje?

- Zašto neki mediji i neke političke stranke, insistirajući na, po njima, policijskoj brutalnosti, nisu objektivno izvijestili javnost da je u ovoj drami jedan policajac dobio težak prijelom noge?

Pokazuje se, uzevši u obzir ova i mnoga druga pitanja koja bi se mogla postaviti povodom mučne situacije koja se iskazala, da javnost u RS-u ne smije više biti držana po strani, i da mora biti aktivan faktor u razrješavanju izrazite ekonomske i socijalne patologije koja na ovim prostorima vlada. Jer nema društvenog progresa bez demokratske javnosti.

Priopćenje povodom geopolitičkih perspektiva BiH

Nakon američkog prijedloga za izmjenu ustava Federacije i sastanka nelegalnog, antidejtonskog „Savjeta za implementaciju mira“, sve se više ocrtava konačna konfiguracija ove, za sada na silu održavane, Bosne i Hercegovine.

BiH će se sastojati od dva etnički dominantno čista entiteta:

- Reforma Federacije homogenizirat će bošnjačko-muslimansko stanovništvo. Nakon ulaska Hrvatske u EU, dio tamošnjih Hrvata će otići, pa će, na žalost, Centralna Bosna većinski postati bošnjačka. Dva etnički čista hrvatska kantona (županije) će se održati, dobiti neku vrst autonomije i ojačati veze sa Hrvatskom. Borbe za Mostar će se intenzivirati. Bošnjačko-muslimanska populacija postat će umjereno islamizirana jer će sadašnja tvrda političko-islamska tendencija biti onemogućene postojanjem laičkih stranaka Lagumdžije, Komšića i Radončića koje, u ovom času, Zapad izrazito podržava. Nažalost, Zapad želi i unitarnu BiH radi ulaska u NATO, iako zna da takva tvorevina neće nikada ući u EU koja je postala izrazito islamofobna.

- Republici Srpskoj prijeti nestajanje i/ili dezintegracija na barem dva dijela. To se može spriječiti, prvo, ako na njenom čelu, nakon izbora, stane rukovodstvo koje neće, ni po koju cijenu, prihvatiti unitarnu BiH i bošnjačku majorizaciju. To isto rukovodstvo mora stati na kraj aktualno snažnom banditskom ustrojstvu entiteta i pružiti stanovništvu jasnu perspektivu ekonomskog i socijalnog razvoja. Podrazumijeva se, da će Rusija, zbog svojih nacionalnih, geostrateških razloga, od sad čuvati od (daljnjeg) raspada kako Srbiju, tako i Republiku Srpsku.

Ono što bi bilo najbolje za BiH, ako se iznutra želi njeno održanje, to je stvaranje povijesnog kompromisa, bez ičijeg stranog učešća. Ovaj kompromis bi omogućio svaku moguću ravnopravnost (uključujući i teritorijalnu) triju konstitutivnih naroda. Na bazi međusobne tolerancije, počelo bi se od zajedničkih projekata. Napravili bi se paralelni i specijalni odnosi sa svim susjednim državama. Ne bi se pristupilo ni jednom vojnom paktu. Pomalo bi se naučili ponovo živjeti zajedno. Ovakav (švicarski) razvoj BiH stabilizirao bi region. Naravno, ovo je utopija, ali postoji kao teorijska mogućnost.

Priopćenje povodom informativnog razgovora sa studentima u vezi afere „Plakati“

Bilo je apsolutno neumjesno i kontraproduktivno implicirati studentsku strukturu u aferi „Plakati“. Većina studenata ima ideala, po prirodi je buntovna i osjeća se odgovornom u svezi evidentno teških problema koji su zahvatili ovo društvo, a često je držana po strani. Možda su neki i bili iskorišteni, pošto su, sa božanskom naivnošću, dijelili plakate kojih nisu bili autori i time paušalno upirali prstom na ljude čija krivica nije dokazana. Ali to nimalo ne umanjuje težinu gorućih poteškoća Republike Srpske, niti može dovesti u pitanje iskrenost studenata, njihov  patriotizam i želju da, zajedno sa svojim profesorima, budu aktivni činioci neophodnih socijalnih promjena.