Prvomajsko priopćenje

Prvi maj je svoj korijen imao u odluci vodećih američkih sindikata da, godine 1884., zahtijevaju donošenje zakona kojim bi se ustanovilo maksimalno osam sati rada dnevno. Kada se to nije dogodilo, došlo je do velikog štrajka u SAD, a u Chicagu i do krvavih nereda.

Za najmanje 50% radno sposobnih osoba u Bosni i Hercegovini  ekonomska i socijalna situacija nije ništa bolja od one čikaških radnika prije 130 godina. Podsjetimo se.

U ovoj zemlji mnogi su gladni, često prose i traže svoj obrok po kontejnerima. Svjetska banka govori  o povećanju broja gladnih u BiH u 2011. za 20 posto u odnosu na prethodnu. S jednim obrokom dnevno iz narodnih kuhinja preživljava oko 20.000 građana. Na listama čekanja humanitarnih organizacija je više desetaka tisuća onih koji traže da dobiju pravo na jedan obrok. Oko 600.000 ljudi u BiH živi ispod generalne linije siromaštva, a tu se ubrajaju svi čija su mjesečna primanja niža od 238 KM. Oni čija mjesečna primanja ne prelaze 84 KM su u ekstremnom siromaštvu i takvih je u BiH oko 20.000. Svaki peti građanin BiH živi od  tri KM dnevno. Za to vrijeme, plate poslanika Paralamenta  BiH su i do osam puta veće od prosječnih primanja 70% građana. Nezaposlenost u BiH je jedna od najviših u svijetu i obuhvaća oko 45% radno sposobnog stanovništva. Više od pola milijuna ljudi. 20% onih koji rade ne primaju mjesecima i godinama plaće, a ne uplaćuju im se ni zakonski određeni doprinosi, posebno zdravstveni i penzioni. Polovica mladih od 18-35 godina u BiH je nezaposleno što je četiri puta više nego u EU. Na sivu ekonomiju koja iznosi 30% BND, neumitno se nadovezuje korupcija. BiH spada u najkorumpiranije zemlje svijeta. U tužilaštvu ima 200.000 neriješenih predmeta korupcije. Kazne za korupciju su skoro nepostojeće.

U svjetlu ovih podataka očito je, da je u BiH cinično govoriti o Prvom maju kao o prazniku rada.

Za nadati se, da će sindikati u BiH smoći dovoljno snage da stanu na čelo onih koje predstavljaju, tako da Prvi maj ove godine bude dan izraženog nezadovoljstva u mirnim i dostojanstvenim protestima svih nas protiv izuzetno teške ekonomske i socijalne situacije u ovoj zemlji.

Dimna bomba reisa Mustafe Cerića

Opet je bačena dimna bomba unutar BiH prostora. Mustafa Cerić je iznio stav kako je čitava BiH bošnjačka... Reakcije su, naravno, sa svih strana (uključujući i političko-bošnjačku) bile žestoke. Ovom izjavom su se htjele postići dvije stvari:

1.Da se zaboravi da je utjecajan dio bošnjačke političke i kulturne javnosti na suštinski sličnim pozicijama gdje se smatra da su Sava i Drina prirodne granice eventualne države bošnjačkog naroda. Ovakav je stav upakovan u priču o „građanskoj državi“. Sve u svemu, Mustafa Cerić se igra lošeg, a njegovi  istomišljenici dobrog policajca.

2.Da se zaboravi da već više od godinu dana u Federaciji djeluje nelegalna i nelegitimna „platformaška“ vlast čiji je cilj etničko čišćenja više od 200.000 Hrvata iz Centralne Bosne.

Priopćenje prigodom dvadesete godišnjice neovisnosti BiH

Danas se bilježi tragična dvadeseta obljetnica proglašenja neovisnosti BiH. Uz snažnu asistenciju  dijela međunarodne zajednice, neovisnost je postignuta nelegalnim i nelegitimnim preglasavanjem jednog od konstitutivnih naroda od drugih dvaju naroda što je bilo protivno tadašnjem ustavu.

Današnji dan se također bilježi u Federaciji kao dan početka opsade Sarajeva što je prouzrokovalo velike žrtve i materijalna razaranja. Bilo bi neumno sporiti činjenicu da je muslimanski dio Sarajeva bio opkoljen Srbima koji su, bilo u borbama, a ponekad i bezrazložno, dakle zločinački, nanosili teške štete populaciji i tom dijelu grada.

Ali je isto tako taj dio Sarajeva bio okupiran i iznutra. Ne radi se samo o zločinačkim milicijama Juke, Čele, Cace, itd., već i o tadašnjoj muslimanskoj vlasti. Ona je, nastojeći da od muslimana napravi još veće žrtve, bojkotirala sve sporazume koje su Srbi predlagali da se grad snabdije vodom, strujom i dijelom humanitarne pomoći. Također je u toj zločinačkoj unutrašnjoj okupaciji ubijeno više od tisuću Srba. Dokazano je, pored ostalog, da su snajperisti ubijali i vojnike UN kako bi za to bili optuženi Srbi.

Ali ovo insistiranje sadašnje bošnjačke zajednice na šestom travnju, kao i na raznim aspektima srebreničkog zločina ima, u ovim trenucima instrumentalnu ulogu, ulogu dimne zavjese. Ne smije se, nikada smetnuti s uma da je u Federaciji na djelu nelegalna i nelegitimna vlast „platformaša“ omogućena Inckovim nepravnim dekretom. Na djelu je banalna borba za teritorij gdje će žrtve zasigurno biti više od 200 tisuća Hrvata Centralne Bosne.

Sretan i košer praznik Pesah!

„Svim pripadnicima Jevrejske zajednice u Bosni  i Hercegovini čestitam Pesah, praznik koji Jevreji slave više od 3.000 godina u sjećanje na čudesno izbavljenje iz egipatskog ropstva pod Mojsijevim vodstvom.

Želim da Pesah, praznik spasenja, slobode i nade, nade u bolji i pravedniji svijet, proslavite u miru i radosti, u krugu porodice, sa dragim prijateljima i sa svim ljudima dobre volje.“

Sretan i košer praznik Pesah!

          Emil Vlajki, dopredsjednik Republike Srpske

Čestitka pripadnicima Jevrejske zajednice u BiH praznika Purima

Dopredsjednik Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki čestita svim pripadnicima Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini veliki praznik Purim. 

„Svim pripadnicima Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini čestitam Purim, jedan od najradosnijih jevrejskih praznika koji se slavi u sjećanje na čudesno izbavljenje Jevreja iz perzijskog ropstva i simbol je iskonske borbe Jevrejskog naroda za opstanak.

Želim vam da Purim proslavite u miru i radosti, u krugu članova obitelji i dragih prijatelja.“

PURIM SAMEACH!

Anđelina potpomaže "bošnjakizaciju" Federacije

Autor: FOKUS   

nedjelja, 26 februar 2012 21:39

Po Andželini su svi Srbi krivi. Oni genocidni, oni polugenocidni, oni jedva genocidni i oni negenocidni. Svi oni bi trebalo, kad-tad, da kao Raskoljnikov, u horu, zajednički počnu vikati pred Haškim tribunalom: "Mi smo ratni zločinci, kajemo se i strpajte nas sve u zatvor!"

Kaže se da je vrijeme novac. Ali u BiH, vrijeme je teritorij. Zahvaljujući nelegalnom Inckovom dekretu, Bošnjaci su formalno zauzeli vlast u Federaciji i posvuda postavili svoje ljude. Ali tu vlast treba implementirati. Drugim riječima, treba pripremiti i učvrstiti teren za izgon većeg dijela Hrvata iz centralne Bosne kojih ima preko dvije stotine tisuća.

Dok se te pripreme za osvajanje federacijskog teritorija čine, a "da se Vlasi ne dosjete", vrši se odvlačenje pažnje svim sredstvima. Nije uopće važno da li su ti postupci pametni ili glupi, točni ili netočni, agresivni ili pomirljivi. Bitno je za Bošnjake dobiti na vremenu. Evo osnovnih postupaka:

- Lansiraju se bombastične poruke koje upućuju Cerić, Izetbegović, Lagumdžija i ini, uglavnom na račun Srba i njihove "genocidnosti", ali i otvorene prijetnje Hrvatima, što izaziva velike polemike koje usmjeravaju hrvatsko i srpsko pučanstvo od bošnjačke agresije na Federaciju;

- Medijski se napadaju viđeniji Srbi sa službom u Federaciji: Aleksandra Pandurević, Mladen Bosić, itd, sa istim efektom;

- Vrši se, na vlastitu štetu, čak i revizija "srebreničkog genocida", s tvrdnjama kako su stotine muslimana, do sada smatrani mrtvima, a koji su u međuvremenu pokopani uz velike pompe i naricanja kao žrtve "zvjerskih Srba", u stvari živi, da ne mogu biti življi. Sve u svemu, Bošnjaci će čak djelomično i Srebrenicu žrtvovati samo da bi učvrstili svoj osvajački pohod na Federaciju;

- Nude se neke fotelje viđenijim članovima HDZ, kako bi "zaboravili" njihove pripreme za izgon Hrvata;

- Financira se snimanje filmova sumnjivih kvaliteta vezanih za imena zvijezda kao što su Džordž Kluni, Rade Šerbedžija, Andželina Žoli, itd, gdje se pokazuje "škorpionska" narav "genocidnih" Srba navodno iskazana u prošlom ideološko-vjerskom ratu u BiH. Pritom je Šerbedžija posebna faca. U svom nedavnom gostovanju u Banjoj Luci barem je deset puta publici izjavio kako je on Srbin, dok drugdje čini neizmjerne štete Srbima gdje god stigne.

Posljednji film antisrpske holivudske produkcije, "U zemlji krvi i meda", najobičnije je smeće čije je financiranje krajnje sumnjivo, vjerojatno, posredno, islamske provenijencije. Ali i smeće se može dobro prodavati ako ima za ambalažu Andželinu Žoli, a samim tim i Bred Pita. Pošto je o "umjetničkoj" strani filma već sve rečeno u medijima širom svijeta, a sam film je doživio pravi financijski krah, jer je publici dosta priča o "genocidnim Srbima", ovdje će se istaći svega par aspekata ove filmske rugobe koju nije mogla spasiti ni sama Zana Marjanović, glavni ženski lik (Lajla), koja je maestralno odigrala svoju ulogu.

Andželini ni Dostojevski nije ravan

Poznat je lik Raskoljnikova u romanu Dostojevskog "Zločin i kazna". On ubija dvije osobe. Nema svjedoka. Ali, iako je zločin nemoguće dokazati, Raskoljnikov se iskreno kaje i priznaje svoj grijeh, pa biva zatvoren. Taj motiv je, s obzirom na svoj kapacitet, Andželina nesvjesno, "sjajno" iskoristila prevazišavši i samu imaginaciju Dostojevskog.

Elem, u filmu "U zemlji krvi i meda", gdje su Srbi prikazani isključivo kao silovatelji, zločinci, genocidne škorpije i slično, nasuprot "božjih ovčica": muslimana, pojavljuje se neuobičajen srpski lik: Danijel (glavna muška uloga koju igra Goran Kostić). Tip je prehuman čak i za mirnodopske svrhe. Protiv je zločina koje, kako se prikazuje, masovno čini njegov, srpski narod. Povrh svega nježan je i tolerantan, mada u nekim situacijama i plah (ratna su vremena, pa je shvatljivo). Točno je, ubija, na kraju filma (i rata) svoju ljubav u nastupu bijesa zbog pogibije svojih ratnih drugova za koju krivi Lajlu. Ali ubojstva u ljubavnom afektu su tema mnogih literarnih djela, opera i filmova. U svakom slučaju, ne radi se o ratnom zločinu.

Sve u svemu, taj krajnje pozitivan srpski lik (po Andželini ima i takvih Srba, rijetki su, ali ih ima), na samom kraju filma, dolazi pred vojnike UNPROFORA (valjda simboliziraju budući Haški tribunal) i viče: "Ja sam RATNI ZLOČINAC!"

Ovaj "dostojevskovski" obrat je zasigurno najveća svinjarija koju je Andželina mogla smisliti. Poruka je sljedeća:

Ako je Danijel, ta potpuno normalna ljudska osoba, sebe proglasila ratnim zločincem, kakvi su tek istinski ratni zločinci, odnosno svi ostali Srbi! Oni su mnogo, mnogo više od toga. Oni su genocidni na kvadrat. Da bi stvar bila i najglupljoj osobi jasna, na kraju filma se, na engleskom, "diskretno" čuje radio izvještaj gdje ona vještica, Medlin, govori o srebreničkom genocidu nad 8.000 muslimana počinjenih od strane Srba! Ta je izjava dana koncem jula 1995, kada posmatrači UN na terenu negiraju čak i masovna ubojstva u Srebrenici. Ali, naravno, vještice sve unaprijed znaju!

Ergo (dakle), po Andželini su svi Srbi krivi. Oni genocidni, oni polugenocidni, oni jedva genocidni i oni negenocidni. Svi oni bi trebalo, kad-tad, da kao Raskoljnikov, u horu, zajednički počnu vikati pred Haškim tribunalom: "Mi smo ratni zločinci, kajemo se i strpajte nas sve u zatvor!"

Pedeset hiljada silovanih Bošnjakinja

I taman kada čovjek pomisli da je, sa završetkom ovog antifilma, svinjarijama došao kraj, Andželina se potrudila da to, ipak, ne bude tako. Nakon samog konca ove filmovane demonizacije Srba, pojavljuje se crno-bijeli slajd na kojem piše da je tijekom rata u BiH silovano 50.000 Bošnjakinja! Evo nekih refleksija o tom pitanju:

Evropski parlement u Edinburgu utvrdio je decembra 1992. godine da je samo u Republici BiH bilo zatočeno nekoliko tisuća muslimanskih žena i djevojaka, koje su bile sistematski silovane i mnoge od njih su ostale u drugom stanju. Ove su tvrdnje bile popraćene izvještajem Evropske zajednice koji je iznosio slične neosnovane tvrdnje, bez ikakvih dokaza.

Čudno je onda da nitko nije nikada našao niti jedan logor za silovanje u Bosni, i da je član ekipe Evropske zajednice, koja je bila poslata 1992. da pronađe te logore, dao ostavku zato što je delegacija intervjuirala svega četiri žrtve prije no što je objavila izvještaj u kojem je stajalo da je 20.000 žena bilo silovano.

U vezi s tvrdnjom EZ, danski profesor državnog prava na Univerzitetu u Leidenu, Fric Kalshoven, je izjavio:

"Pogledajte šta se desilo u Edinburgu. Prvo su žestoko osudili počinjene zločine, a tek su onda poslali ljude da ispitaju da li su se te stvari stvarno i dogodile."

Autorica Nora Beloff i novinar Paul Lewis istakli su činjenicu da su glavni izvori informacija o srpskim "zločinima silovanja" došli od Hrvata i Muslimana koje su započeli rat sa Srbima.

Neke su novine (New York Times, 15. januara 1993) bile toliko nemarne da nisu uopće obraćale pažnju na činjenicu da mlade muslimanske djevojke, koje su navodno bile silovane od Srba i ostale u drugom stanju, nisu nikako mogle biti trudne svega četiri mjeseca i poroditi se (u avgustu 1992), jer trudnoća traje devet mjeseci, a rat u Bosni je otpočeo u aprilu 1992.

...ili

"Toronto star" (2. februara 1993) donosi fotografiju jedne "Muslimanke", Z. R., koju su navodno silovali Srbi. U stvari, Srpkinju Z. R. silovali su Muslimani.

...ili

Jedna Muslimanka koja je svjedočila da je bila silovana od Srba i pritom ostala u drugom stanju, porodila je crno dijete u Ženevi!

Kao što je profesorka Marsha Hewitt s Univerziteta u Torontu izjavila u maju 1994:

"Istinske žrtve silovanja nije bilo moguće vidjeti, sakrivene iza medijskog spektakla koji nije nimalo mario za njih, nego je bio motiviran drugim interesima koji nisu imali nikakve veze s patnjama tih žena."

Međunarodni Crveni križ nije mogao pronaći nijedan dokaz za postojanje takozvanih logora za silovanje.

U oktobru 1993. Komisija UN za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji objavila je ukupan broj od 330 dokumentiranih slučajeva silovanja za sve tri zaraćene strane.

Anđelina zaboravila na Hrvate

Zna se da su u prethodnom ratu u BiH učestvovale tri strane, žestoko i podjednako. Ali Hrvata u ovoj antifilmskoj priči ni za lijek. Možda je za holivudski Andželinin mozak bilo prekomplicirano ubaciti i tu dimenziju. Ili, možda, ipak, nije! Jer tko god sa Zapada pogleda ovu antisrpsku svinjariju, pomislit će da u BiH žive samo Bošnjaci/muslimani i Srbi. A možda je Andželina upoznata sa razmjerima etničkog čišćenja koje se u Federaciji priprema za Hrvate, pa unaprijed prejudicira nacionalno čistu bošnjačku Federaciju.

FIAT JUSTITIA PEREAT MUNDUS (Neka se vrši pravda makar propao svijet)

Autor: FOKUS   

nedjelja, 19 februar 2012 22:19

Na teritoriju BiH vodi se pravi psihološki rat jednako žestok kao i onaj fizički. Stvari se polako profiliraju u korist islamizacije Balkana. U tom ratu, Bošnjaci, podržani od "međunarodne zajednice" imaju izrazitu prednost i forsiraju nekoliko osnovnih premisa koje su strateške i taktičke naravi:

- Napadaju sve one koji govore o spomenutoj islamizaciji nazivajući ih "islamofobima";

- Polako, ali sigurno, osvajaju teritorij Federacije i pripremaju teren za etničko čišćenje Hrvata iz Srednje Bosne;

- Kako se sve to ne bi tako brzo primijetilo, neprekidno insistiraju na srebreničkom mitu, genocidnosti Srba, napadajući žestoko sve one koji to argumentima osporavaju;

- Za sve to, na raspolaganju im stoje političari i mediji najvećeg dijela Zapada, glavne islamske zemlje i lobi grupe po cijelom svijetu;

- Jedna od njihovih taktika je i stvaranje (dodatnog) razdora između Hrvata i Srba, dvaju kršćanskih naroda koji su u ovom procesu islamizacije upućeni jedni na druge;

- Nažalost, u svemu ovome učestvuju, iz različitih pobuda, mnogi Srbi i Hrvati;

- U ovakvom kontekstu, pravo i pravda su izgubili svaki smisao i postali su obična, cinična karikatura u službi onih koji stvaraju lažne predstave o situaciji u BiH i njima manipuliraju.

Dobrovoljačka i hrvatsko-srpski odnosi

Susretnem prije par dana neke poznanike, kad oni: "Opet ste nas vi Hrvati zeznuli!"

Odgovorio sam da nemam pojma o čemu se radi, jer sam se tek vratio iz Izraela.

"Pa da, ti i Josipović se tamo sastajete."

Našalio sam se: "Znate da je i Dodik bio tamo neposredno prije mene." Naravno, nisam imao veze ni sa dolaskom Dodika, ni Josipovića. Čista slučajnost.

Onda su me poznanici podsjetili kako je, nakon skidanja Dobrovoljačke s dnevnog reda u Tužilaštvu BiH, srpska strana dala inicijativu u parlamentu BiH da se ukine Sud i Tužilaštvo BiH, a da Hrvati to nisu podržali. Sve u svemu, zaključili su, s vama Hrvatima ne valja "tikve saditi" jer nas uvijek pređete kada ste nam najpotrebniji.

Pomislio sam, kako je čudno da ljudi ponekad ne znaju ili, ne žele, da razmišljaju.

Stvari treba šire gledati, rekao sam. Da bi Hrvatska ušla u EU, to mora ratificirati 27 zemalja. Da su BiH Hrvati glasali za srpski prijedlog o ukidanju Suda i Tužilaštva koje podržava "međunarodna zajednica", to bi se odmah, s pravom, povezalo s Hrvatskom i od Europe ne bi bilo ništa. Da li nam je važnija Hrvatska koja je u EU, ili Hrvatska van Europe?

Kiselo su me pogledali i rekli: "Baš ste vi Latini lukavi."

"Tko uđe, nek' se kani svake nade" (Dante Alighieri)

Prije izvjesnog vremena, izraelsku javnost ustalasao je "slučaj Cvetković". Aleksandar Cvetković je izraelski građanin, jer je oženjen ukrajinskom Jevrejkom i živi s njom i s dvoje djece u Izraelu. Prije nekoliko mjeseci je tamo uhapšen na osnovu Interpolove potjernice koju je proslijedilo Tužilaštvo BiH, jer je bio šofer u Desetom diverzantskom odjelu VRS koji je, navodno, u Branjevu, počinio ubojstvo nad oko 1.200 zarobljenih Srebreničana. Glavni svjedok navodnog zločina je, liječnički ustanovljen psihijatrijski slučaj, Dražen Erdemović, bivši pripadnik svih triju zaraćenih vojski u BiH. On je tvrdio da je na Branjevu osobno pobio 120 zarobljenika za 12 kilograma zlata! On je, za sada, jedini svjedok "srebreničkog genocida" koji je "spontano sve priznao" i zbog kooperacije s Haškim tribunalom, pušten je, nakon pet godina zatvora na slobodu!!! Nikakva tijela u većem obimu nisu tamo pronađena, ali se tvrdilo da su ona dislocirana u sekundarnim grobnicama.

Ali se ovdje ne želi otvarati polemika o Srebrenici, niti se želi bilo koga braniti od dokazanih počinjenih zločina. Cvetković je već bio pred istražnim organima Haškog tribunala koji ga nisu ničim teretili. Za sada, on bi trebalo da bude izručen pravosuđu BiH "samo" kao svjedok počinjenog zločina.

Ali ovo nije pravni proces. Da jest, ni po jada. To je politički proces, i zna se kako Srbi prolaze pred pravosudnim organima BiH. Povrh svega, jedna strana komisija koja je ispitivala uvjete u zeničkom zatvoru gdje bi Cvetković trebalo da bude zatvoren, zaključila je da je tamo situacija stravična i da, pored toga, nikakvo fer suđenje nije moguće!

Glede toga, izraelsko pravosuđe je dozvolilo ekstradiciju Cvetkovića, ali tako da netko iz Izraela povremeno bude prisutan i da nadgleda cjelokupnu situaciju.

Međutim, to je iluzija. Jednom kada bude tamo, Cvetković će biti slomljen i na kraju će mu ponuditi nekakav dil kojeg će on morati prihvatiti. Staljinističko-nacističke metode tretiranja zatvorenika nisu tajna ni za koga.

Jedan kuriozitet. Dražen Erdemović nije htio da dođe u BiH i da svjedoči u slučaju zločina Desetog diverzantskog odjela na Branjevu. Valjda, osim ako se ne plaši da dođe u Sarajevo, negdje na Havajima uživa zahvaljujući zlatu kojeg mu je navodno dala VRS. Ovo posljednje je krajnje sumnjivo, ali da je dobio debele pare za svoje "istinito" svjedočenje pokrenuvši tako "srebrenički genocid", to je više nego izvjesno.

"Najnovija" vijest u svemu ovome je da PIK, dakle Zapad, osim Rusije, čvrsto podržava objektivan, pravedan pravosudni sistem na nivou BiH.

"Na Zapadu ništa novo" (E. M. Remark)

Vidim ja, gdje god dođem, optužuju za nešto Srbe. Iz Izraela stižem u Banju Luku i čitam kako su A. Pandurević, O. Tadić i M. Bosić na bošnjačkom tepihu. A najnovije je to, što su se posljednja dvojica slikala nekad s nekom ženom za koju se sada tvrdi da je za vrijeme rata maltretirala Bošnjake/muslimane. Ova stvar ima nekoliko dimenzija:

- Nastavlja se s demonizacijom Srba preko napada na SDS. Pošto je SDS utemeljitelj Srpske, "dokazati" kako su kadrovi SDS učesnici zločina, znači ujedno i "dokazati" kako je Republika Srpska zločinačka.

- Pored strateškog, postoji i praktičan aspekt ovih napada. Pokazuje se, da su SDS kadrovi na nivou BiH, štrumfovski rečeno, junačko-srpski, dobro se drže, pa ih treba oblatiti, pokolebati.

Ali, ja znam da, pored ovih važnih aspekata, postoji i onaj glavni, najaktualniji.

U Izraelu sam razgovarao sa ženom prije spomenutog Cvetkovića. Ona mi je objašnjavala kako nepravedna optužnica protiv njenog supruga ima za glavni cilj dodatno dokazivanje "srebreničkog genocida".

Ona se začudila kada sam rekao da se s tim ne slažem. Obrazložio sam joj, da je "srebrenički genocid" odavno "dokazan". Da je postao mit koji će trajati još generacijama, bez obzira na dokaze.

Ono što je za Bošnjake najvažnije, to da ovladaju nad cijelim teritorijem Federacije, da počiste Hrvate iz Centralne Bosne i da tamo ostvare viziju političkog islama. To je ono na čemu sada intenzivno rade. Povika na vuka, odnosno na "genocidne Srbe" služi samo kao dimna zavjesa kako bi se prikrila sprovođena islamizacija.

I tako prolaze zemaljski dani u tamnom vilajetu s božanskom ravnodušnošću. Što se stvari naizgled više uzburkavaju, što se više priča o promjenama, o građanskom životu, o prestanku mržnje i netolerancije i slično, sve ostaje sve više isto. "Bog je mrtav" (Niče), nepravda je pravda, laž je istina, a ne-bitak jedina suština.