Priopćenje povodom potpisivanja zajedničke izjave “narodnih“ stranaka SDA, HDZ i SDS

Pridruživanje SDS svojim potpisom dvjema drugim „narodnim strankama“, HDZ i SDA, od kojih su neke otvoreni neprijatelji svega što je srpsko, ma kako se god to formalno prikazivalo, znači samo jedno. To je, da su se u RS formirala dva ideološko-politička bloka. Onaj koji koji je, prvenstveno, za Zapad i NATO, i drugi koji je za istinsku vojnu neutralnost i ekonomsku samostalnost te za okretanje onim zemljama i sistemima koji svoje odnose neće zasnivati na bombardiranju, demoniziranju, ucjeni i otkidanju teritorija.

   Osamostaljivanje RS je ovom podjelom kompromitirano, ali ne toliko a da se, u relativno kratkom roku, ne bi moglo ostvariti. Jer narod jako dobro razlikuje stanje protektorata i nametnutih stranih civilizacijskih vrijednosti, od istinske političke samostalnosti i slobode koja je na pragu.

I TO JE BiH Jedni spaljuju tone hrane, drugi traže koru kruha u kontejneru

Objavljeno na portalu www.republikainfo.com - Mostar.

http://republikainfo.com/index.php/izdvojeno/12990-i-to-je-bih-jedni-spaljuju-tone-hrane-drugi-traze-koru-kruha-u-kontejneru

Potpredsjednik Republike Srpske Emil Vlajki žestoko je istupio u javnosti nakon saznanja da se na samo na području Banja Luke mjesečno baci stotinjak tisuća maraka hrane, dok sirotinja iz tog, ali i drugih gradova kopa po kontejnerima da nađe mrvicu kruha.

U razgovoru za republikainfo.com Vlajki kaže da je nedopustivo, neljudski i jezivo bacati hranu koja je ispravna, te da će poduzeti raspoložive korake koji bi u konačnici rezultirali zakonskim okvirom, u kojem bi hrana mogla doći do usta gladnih.  Naime, veliki trgovački lanci uništavaju hranu kako bi se oslobodili plaćanja PDV-a i to pred očima inspektora. U međuvremenu raste broj nezaposlenih, raste broj korisnika javnih kuhinja, a socijalna slika je sve složenija.  Ravnoteža bi se mogla uspostaviti, kada bi ovaj problem zainteresirao i druge političare.

Razgovarala: Kristina Spajić-Perić

Samo na području Banja Luke mjesečno se baci 100 tisuća maraka hrane, dok istovremeno tisuće ljudi ne zna što će taj dan pojesti. Kako to komentirate?
VLAJKI: Jezivo, strašno i neljudski je uništavati hranu koja je na isteku roka upotrebe. Tužna svakodnevica u oba bh. entiteta jeste da sve više ljudi uslijed neimaštine hranu traži po kontejnerima. U početku su ti ljudi bez nade po kontejnerima prekopavali noću, da ne bi bili viđeni. Sramota ih je jer su nekada radili i živjeli od svoga rada, a danas nemaju što jesti.
Ali, kako vrijeme odmiče ti nevoljnici su se sve više „okuražili“ i sada u sred bijela dana pokušavaju naći nešto za jelo, polovnu odjeću ili sekundarne sirovine od kojih nešto, sitno mogu zaraditi. Sa produbljivanjem krize situacija je sve teža, jer je sve teže nešto naći i u kontejnerima a sa druge strane broj ljudi u stanju socijalne potrebe se povećava. Svakim danom se bilježi porast korisnika javnih kuhinja kojima je odlazak u javnu kuhinju jedina prilika za koliko-toliko pristojan barem jedan dnevni obrok. Sasvim sigurno bi bilo mnogo humanije da sva hrana prije isteka roka upotrebe bude podijeljena ovoj, socijalno najugroženijoj, kategoriji stanovništva bilo putem javnih kuhinja ili na neki drugi prikladan način umjesto da završi na deponijima. Na taj način bismo barem donekle ublažili teret krize.
Naravno da postoji i druga mogućnost, a to je da je sve skupa farsa i da je hrana zapravo završila u maloprodaji a PDV u džepovima trgovaca. To je nešto što bi kontrolni organi morali provjeriti. Ukoliko je u pitanju manipulacija grijeh je dvostruko teži. Novac od PDV-a je netko prisvojio i pored toga uznemirio javnost viješću o uništavanju hrane, dok dio ljudi gladuje.
Neshvatljivo je da do sada nije bilo reakcija i da se nitko nije zapitao o ovome problemu i mogućnosti da se ova hrana iskoristi jer je u svakom slučaju bolja od ostataka hrane koje u kontejnerima nalaze nevoljnici. Zar smo posve izgubili ljudskost i suosjećanje sa drugima?


Ima li procjena koliko se hrane baci u RS-u na razini mjeseca, ili možda u BiH?
VLAJKI: O količini hrane koja na ovaj način završi na deponijima možemo nagađati. To bi trebali utvrditi inspekcijski organi na razini oba entiteta. Ako pođemo od činjenice da je broj stanovnika u Banja Luci 200.000, a vrijednost uništene hrane iznosi oko 100.000 maraka samo za prošli mjesec to bi značilo, po ovoj logici, da na razini Republike Srpske to mjesečno iznosi oko 500.000 maraka. Po istom principu, polazeći od broja stanovnika, u FBiH dodatnih oko 1.000.000 maraka na mjesečnoj razini. Lako se dođe iznosa na godišnjem nivou od 10-15 milijuna maraka.
Ali, da budemo realni i oprezni. Recimo da je riječ o vrijednosti od oko 10 milijuna maraka na razini BiH za godinu dana jer dio tih proizvoda, npr. pivo ili dio hrane nije nikako upotrjebljiv. U svakom slučaju je riječ o ogromnim, milijunskim iznosima i o tome bi odgovarajuće institucije trebale da povedu računa.

Tko u RS-u baci najviše hrane i zašto?
VLAJKI: Ako se vratimo na početak, na priopćenje koje smo poslali poslije konferencije za tisak, i izvor vijesti - Odjel za inspekcijske poslove za ožujak 2014. Gradske uprave Banjaluke hrana je uništena da bi vlasnici bili oslobođeni plaćanja PDV-a. Dakle, da se zaključiti da je riječ o trgovačkim lancima kojima je dio robe ostao neprodan zbog smanjene kupovne moći građana. Na ovaj način trgovački lanci i naravno male trgovinske radnje umanjuju štetu uništavanjem prehrambenih proizvoda kojima je istekao rok trajanja tako što će ti prehrambeni proizvodi biti uništeni, a oni oslobođeni obaveze plaćanja PDV-a. U tom smislu su u mnogo težem položaju vlasnici malih radnji, jer je za njih ovaj gubitak mnogo teže nadoknadiv nego velikim trgovačkim lancima. Za velike trgovačke lance je u pitanju umanjenje profita, dok je za male trgovce ovakav vid gubitka ponekad razlog za prestanak poslovanja jer se ionako teško nose sa pritiskom konkurencije većih i moćnijih od sebe.

Ima li načina da se hrana donira, a izbjegnu porezi. Kakve su svjetske prakse?
VLAJKI: Pitanje nije dobro postavljeno. Nikome ne treba omogućavati da izbjegava plaćanje poreza. To je jedna od osnovnih obaveza svakog građanina bilo koje uređene zemlje. Pretpostavljam da ste mislili da svi koji doniraju hranu, koja je još uvijek sanitarno ispravna za ljudsku ishranu, budu oslobođeni plaćanja poreza u odgovarajućem iznosu. To bi bilo po zakonu i u skladu sa svjetskom praksom, ali prije i iznad svega humano i odgovorno prema ljudima koji su naši sugrađani i koje srećemo svaki dan.

Što konkretno planirate poduzeti po ovom pitanju?
VLAJKI: Prije svega treba izvršiti pritisak na kontrolne organe da utvrde o kojim količinama hrane, još uvijek upotrebljive u ljudskoj ishrani, je riječ. Potom je potrebno preispitati zakonsku regulativu i po potrebi je prilagoditi ovoj situaciji tako da hrana koja je upotrebljiva za ljudsku prehranu bude upotrijebljena u ishrani ljudi a ne da završi na deponijima, a da vlasnici koji tu hranu doniraju budu oslobođeni dodatnih troškova poput PDV-a. Pri tome treba voditi računa da budu spriječene manipulacije da hrana zapravo završi na tržištu, a da bude prikazano da je donirana.

Čestitka pripadnicima Jevrejske zajednice u BiH praznika Pesaha

Dopredsjednik Republike Srpske, gospodin Emil Vlajki čestita svim pripadnicima Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini veliki praznik Pesah.

“Više od tri milenijuma jevrejski narod proslavlja čudesno oslobođenje iz misirskog ropstva, najstariji i jedan od najradosnijih jevrejskoh praznika Pesah. Pesah je simbol oslobođenja, lične i nacionalne slobode, pobjede nad ropstvom i tiranijom, simbol prava na slobodan i dostojanstven život u miru i napretku kao univerzalno prihvaćenih vrijednosti.

U ime svih članova Kabineta i svoje osobno ime želim vam da radost Pesaha podijetile sa najmilijima, vašim obiteljima i dragim prijateljima, uz želje da nam svima Pesah donese mir, međusobno razumijevanje i prosperitet.“

Sretan i košer praznik Pesah!

Saopštenje sa pres konferencije -"GLAD I NELJUDSKA EKONOMIJA"

Prema informaciji Odjeljenja za inspekcijske poslove za mart 2014. godine Gradske uprave Banjaluke, u Banjaluci se, u martu mjesecu desilo nešto krajnje nehumano, ustvari odvratno.

Objašnjenje

Na području Banjaluke u martu, na zahtjev vlasnika, uništeno je, vjerovali ili ne, 60 000 kilograma životnih namirnica vrijednosti  od 100.000 KM. To se navodi u informaciji gradskog Odjeljenja za inspekcijske poslove!!! Uništavanje namirnica tražili su vlasnici da bi bili oslobođeni plaćanja PDV-a, a uz prisustvo inspektora Inspekcije za hranu. Ova nevjerojatna rabota, odigrava se svaki mjesec. Tako je u februaru, iz istih razloga, uništeno pedeset tona namirnica, itd. Izračunajte sami koliko se stotina tona hrane uništi svake godine samo na području Banjaluke.

Za to vrijeme je barem jedna petina stanovnika RS gladna i traži hranu po kontejnerima. Istovremeno, narodne kuhinje muku muče da od skromnih prihoda osiguraju svojim štićenicima barem jedan obrok dnevno.

Gledam, kako nas nevidljivi vlasnici naših života, sofisticirani politikantski papani, zezaju u zdrav mozak. Traže od nas da učestvujemo u raznim humanitarnim akcijama. I naši ljudi, oni koji nešto imaju, izuzetno su solidarni i uvijek pomažu kada se povede neka humanitarna akcija. Isto tako gledam po samoposlugama kako volonteri nekih nevladinih organizacija traže od kupaca da ostave barem neki artikl u posebne korpe kako bi se sakupila hrana za gladne i nemoćne. Za to vrijeme, zbog neljudsko postavljenog, genocidnog „ekonomskog“ sistema, i odgovarajuće, neljudske zakonske regulative koja vlada na našim područjima, stotine tona namirnica se bacaju, namirnice s kojima bi se moglo osigurati da nitko više ne bude gladan u Republici Srpskoj. A sitni vlasnici propadaju.

Mene zanima, kako nadležne koji su ovaj monstruozni sistem uprocesirali, nije stid pred ljudima i Bogom što se ovakva sramotna stvar kontinuirano dešava.

I da ne bih dalje o ovoj sramoti previše govorio.

Tražim kao Potpredsjednik RS, kao sveučilišni profesor koji je na nekoliko svjetskih univerziteta predavao socijalne probleme i napisao niz knjiga iz tog područja, i tražim kao ljudsko biće koje je u više navrata javno, nažalost bezuspješno, upozoravalo nadležne u RS na problem gladi:

1.      Da se uništavanje namirnica privremeno zaustavi.

2.  Da se u najkraćem mogućem roku, od maksimum deset dana, održi vanredna sjednica Narodne Skupštine RS sa valjanim zakonskim prijedlogom za rješavanje, po hitnom postupku, ove gnjusobe od krivo shvaćenih ekonomskih zakonitosti vezanih za PDV, kako bi se uništavanje namirnica zaustavilo, a one dale onima kojima su neophodno potrebne. Napominjem, da bi se novom regulativom spasilo od propasti niz sitnih vlasnika ove robe.

Mi ćemo kao kabinet istjerati ovu stvar na čistac. Ali upozoravam sve nadležne, ako se ništa od toga ne uradi, to će značiti da je ova Narodna Skupština RS, ustvari, antinarodna, neljudska. U tom slučaju, nemojte se iznenaditi ako se, bez ikakve narančaste revolucije, obespravljeni, nemoćni i gladni iz Republike Srpske dignu protiv ove sramote, i demonstriraju u vrlo bliskoj budućnosti.