Priopćenje povodom upozorenja Аmeričke ambasade da se ne gradi pravoslavna crkva u blizini Memorijalnog centra

Kao bomba je odjeknula vijest da je Ambasada SAD pozvala vlasti RS, kao i crkvene vlasti, da ne grade crkvu u Budaku koja bi bila blizu (?!) Memorijalnog centra u Potočarima kod Srebrenice. Moralizatori su nadali dreku kako je to neprihvatljivo jer to znači grubo miješanje jedne države u interne stvari druge države.

To, međutim, jednostavno nije istina. BiH, a pogotovo njen srpski dio, je kolonijalni protektorat Zapada. Tu okupacione vlasti mogu da rade što hoće. Mogu da beskonačno bombardiraju taj prostor osiromašenim uranijumom, da prouzrokuju kolateralne štete, to jest da neplanirano ubijaju dodatno stanovništvo, da demoniziraju, ucjenjuju, da razvlašćuju njene demokratski izabrane predstavnike, uključujući i predsjednike njenih entiteta i tome slično. To je sve normalno i spada u osnovne ljudske slobode i u humanitarno pravo „Velikog brata“.

Ono što moralizatorski bukači nisu shvatili je mnogo dublje naravi. Ambasada svjetskog lučonoše je implicite ukazala na mnogo značajniju stvar, i tu je neophodno poznavanje Aristotelove deduktivne logike. Naime, Srbi su počinili genocid nad Bošnjacima, zbog čega ovi posljednji opravdano smatraju da su Srbi genocidan narod, a RS genocidna tvorevina. A čim je to tako, onda je i duhovna podloga srpskog naroda također genocidna. Drugim riječima, pravoslavna crkva je ta koja je, suštinski, u osnovi srpske genocidnosti. I zbog toga, materijalni oblik te genocidnosti, to jest srpski pravoslavni hram, za kojeg bi neupućeni rekli da, kao vjerski objekt, nema nikakve veze sa genocidnim činom pojedinaca, ta pravoslavna crkva u blizini Memorijalnog centra je direktna uvrjeda za tamo pokopane žrtve genocida.

To je, dakle, prava poruka Ambasade. Jedino u čemu je ona pogriješila, to je što nije precizno označila parametar unutar kojeg ništa što spada u srpsku duhovnost ne smije da se sagradi.   

Priopćenje povodom svjedočenja Predsjednika RS pred Haškim tribunalom

Milorad Dodik, predsjednik RS-a, pokazao je kao svjedok Karadžićeve obrane izuzetnu hrabrost i časnost.

Razotkrio je politizaciju i militarizaciju vjere, demonizaciju srpskog naroda, politikantstvo Haškog tribunala. Na taj se način usprotivio novom svjetskom poretku, njegovim zločinima, slugama i lažima. Zbog svoje vanjske politike, Milorad Dodik je pred međunarodnom javnosti, u izvjesnoj mjeri, vratio teško, lažima oštećeno, dostojanstvo srpskog naroda i na pravi način, još jednom, afirmirao Republiku Srpsku u internacionalnim razmjerima. Zato će definitivno ući u povijest srpskog naroda kao pozitivna ličnost, a svojim izuzetnim nastupom pred Haškim tribunalom osvojio je naklonost milijuna Srba i svih istinoljubivih ljudi, kako u zemlji tako i u dijaspori.

Priopćenje povodom posljednje runde briselskih pregovora o Kosmetu

U ovom se času vodi sudbonosna borba srpskog naroda za njegovu stratešku orijentaciju u 21. stoljeću i to kako u Srbiji, tako i, posredno, u Republici Srpskoj.

Drugim riječima, „Briselski pregovori“ nisu samo borba za 15% srbijanskog teritorija KiM-a i za preostale Srbe koji tamo žive kao u koncentracionim logorima, već i za opredjeljenje Srbije bilo prema SAD („euroatlantskim integracijama“), bilo prema Rusiji.

U tom pogledu, srbijanski državni vrh je jasno podijeljen. Potpredsjednik vlade, zasigurno u najboljoj namjeri, orijentiran je prema Americi, dok Predsjednik Republike i Predsjednik vlade nisu na toj poziciji.

Ma kako to izgledalo banalno, Amerikanci i Rusi se sada natječu tko će više ponuditi Srbiji na ekonomskom planu.

- Amerika je u posljednje vrijeme omogućila Srbiji sklapanje nekoliko trgovinskih ugovora sa nekim arapskim zemljama vrijednih nekoliko stotina milijuna dolara, a planira i neke pretežno vojne investicije manjeg obima i u samoj Srbiji.

- S druge strane, Rusija je obećala Srbiji dispečerstvo gasa prema Europi u okviru „Južnog toka“ i milijardski kredit, a i konzument je srbijanskih poljoprivrednih proizvoda.

Pitanje je, da li nekoliko stotina milijuna dolara može kompenzirati Srbiji gubitak, nasilno oduzetog, njenog teritorija, ljudske i materijalne štete nastale NATO bombardiranjem 1999., te poniženja i ucjene od strane Zapada kojima je ova zemlja podvrgnuta već više od dvije decenije.

Nasuprot tome, Rusija mora „odriješiti kesu“, i to pod hitno, mora biti mnogo izdašnija i konkretnija u svojoj ponudi, ako želi sačuvati svoj utjecaj u Srbiji.

Ako Rusija „omane“, državni vrh Srbije će biti prisiljen da prihvati „briselski papir, to jest da faktički prizna „Kosovo Republiku“ kako bi dobio nekakav fantomski, apsolutno bezvrijedan, termin za pregovore sa EU. Ta će kapitulacija, relativno brzo, rezultirati daljnjim oduzimanjem srbijanskih teritorija, „garnirano“ novim ucjenama, a i svođenjem Republike Srpske, ostavljene samoj sebi, na „praznu ljušturu“ jedinstvene BiH koja će možda ući u NATO, ali, kao ni sadašnja okrnjena Srbija, nikada u Europsku Uniju.

Uskrsna čestitka svim kršćanima katoličke vjeroispovijesti

Dopredsjednik Republike Srpske, gospodina Emil Vlajki čestita svim kršćanima katoličke vjeroispovijesti veliki i radosni praznik Uskrs.

             „U ime svih članova Kabineta i u svoje osobno ime čestitam svim kršćanima katoličke vjeroispovijesti veliki praznik Uskrs.

            Iako živimo u vrijeme teških iskušenja, patnji, nepravdi, ekonomskih kriza, prijetnji oružanim sukobima, pa i ozbiljnih i nemilosrdnih ratnih konfrontacija, ne smijemo klonuti duhom i izgubiti vjeru da će nam sutra biti bolje i da ćemo svijet u kojem živimo učiniti pravednijim i ljepšim. Ne zaboravimo stare, bolesne, siromašne i nevoljne! Isto tako ne zaboravimo sve one koji su morali napustiti svoje predratne domove i poželimo im, ovom prigodom, skori povratak kući.

Želim Vam da Uskrs proslavite u radosti, u krugu obitelji sa dragim prijateljima i sa nadom u bolju, pravedniju budućnost i svijet bez mržnje i sukoba.“

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Priopćenje povodom nove runde pregovora glede budućnosti Kosmeta

Drugi travanj, dan nove runde pregovora između Srbije i EU, a glede budućnosti Kosmeta, nije jedino značajan za Srbe, već i za Republiku Srpsku, pa i za čitavu BiH. Vojislav Koštunica je jasno definirao ove pregovore kao ucjenu od strane SAD, Brisela i Njemačke po shemi: „Srbijo, faktički priznaj neovisnost Kosova, pa ćeš dobiti datum za pregovore sa EU“.

Naravno, takvu ucjenu koja u mnogome liči na onu u Rambujeu 1999., ali i na onu iz 1914., učinjenu od strane Austrougarske, svaka bi država odlučno odbila. Sa visokim stupnjem vjerojatnosti, to će Srbija i sada uraditi.

Ipak, pogledajmo posljedice alternative po kojoj bi Srbija kapitulirala. Nije stvar jedino u tome što bi ona, po tko zna koji put već, pogazila svoje dostojanstvo, nego bi to odredilo i geopolitičku budućnost ovog dijela Balkana. Kapitulacija Srbije bi značila i pobjedu pro NATO orijentacije. Istovremeno, Rusi bi ukinuli svaki vid pomoći Srbiji. Automatski, više ne bi bili zainteresirani ni za Republiku Srpsku, jer im ona bez Srbije ništa posebno ne znači.

U NATO-ovskoj BiH, a bez pomoći Srbije i Rusije, RS bi ubrzo nestala. U novonastaloj situaciji, egzodus Hrvata, koji su najveće žrtve etničkog čišćenja u BiH, bio bi krajnje intenziviran, posebno iz Centralne Bosne. U Španjolskoj postoji slijedeća izreka: „Dva toreadora jedan bik, jedan toreador jedan bik, jedan bik.“